O porodici 2



Ako je savremena porodica prozapadnog društva zaista u stanju, koje je opisano u ''O porodici 1'', a mnoge činjenice nam govore, da je stanje možda čak i mnogo gore, kako trebam ja kao pojedinac na to da reagujem – kako da se ponašam?

Prvo, potrebno je da znam, da svi organizmi, sistemi, principi, zajednice i društva ovog sveta, pa i svaki pojedinac, u svom postojanju s' vremena na vreme zađe u neku krizu svog razvoja, a svaka kriza nam uvek govori: ''da to tako dalje više ne ide''. Znači, razvoj je krenuo pogrešnim putem, nešto treba da se promeni; potrebno mi je neko novo znanje, koje će mi pomoći da se izvučem iz ove krize. Konačno, podsetimo se, ''u svakoj krizi nalazi se prikrivena nova šansa''!
Potrebno je, da svojom punom svešću i zdravim razumom shvatim, da je celokupan moj život, pa i stanje moje porodice samo realno oslikavanje – posledice i načina mog života, i života mog bračnog partnera: od naših misli, naših želja, principa, navika, osećanja, naklonosti, osećanja odgovornosti … i da sve to važi za svakog čoveka ovog sveta.
Potrebno je da probudim svoju uspavanu svest, i sve odbačene i pokopane vrline - sve Božje duhove: nesebičnu ljubav, mudrost, volju, red, ozbiljnost, strpljenje, istrajnost… – potrebno je da se duhovno probudim.
Potrebno je da znam, da svaki čovek ima jednako pravo na život, međutim, da bi život mogao pravilno da se razvija, potrebno je da se pridržavam nekih pozitivnih kodeksa, koji stvaralački potpomažu život. Svaki put, kada se prepustim da me kroz život vode moje negativne misli, moja osećanja, moje želje i strasti, postoji velika verovatnoća, da zalutam i da se izgubim – da postanem ''izgubljeni sin'' i sva ta izgubljenost odražava se tada i na mojoj porodici.
Potrebno je da znam, da čitavo postojanje, sve što je Stvoritelj stvorio, ništa od toga ne može da nestane - da se uništi – može samo da se prolazeći kroz krize razvija. To važi za sve što je stvoreno, pa i za porodicu, to važi čak i za zlo koje poznajemo kao Satana. Upravo naš svet, svet suprotnosti služi tome, da iz palih duhovnih bića – od ''izgubljenog sina'', svaka duša svojevoljno oplemeni svoje prolazno Sopstvo, da ga prosvetli i od njega načini pozitivno večito Sopstvo.
Potrebno je da znam, da su zadovoljstvo i sreća osećanja koja ne izrastaju iz materijalnog ''imam ili nemam'', već koja pripadaju duhovnom svetu – pripadaju našoj duhovnoj prirodi i samo ako probudim svoju duhovnost, samo tada mogu očekivati, da doživim trajno zadovoljstvo i sreću.
Potrebno je da znam, da čovek nije neki hir prirode, ako ipak mislim, da je priroda iznedrila čoveka, onda treba i da znam, da je prirodu iznedrila kosmička svest – Bog!

Verujem da neću ništa novo da vam otkrijem, kada vam kažem, da svi mi vidimo, osećamo, mislimo i znamo sve ono, što nam naše iskustvo i znanje govori. Sve to oblikuje našu realnost i kako ćemo da reagujemo zavisi od našeg znanja. Ako znam da moje negativne misli, negativne želje i akcije (strasti, reči, navike, namere, ponašanje, stremljenja, principi…) štete na prvom mestu meni – mojoj ličnosti, pa potom i mojoj porodici, tada ću sigurno odbaciti sve što razara  moju malu zajednicu, malu ali koja je osnovna ćelija čovečanstva.

Znači, uvek kada promenim ili obogatim svoje znanje, menja se i bogati moja realnost ili, uvek se promeni moja realnost kada se promeni moje znanje.
To važi za svakog čoveka – za čitavo čovečanstvo. Svi mi, kao ličnosti u svom životu reflektiramo svoje znanje. Ono što danas znamo razlikuje se od onog što smo u prethodnom vremenu znali ali i naša spoznaja se obogaćuje. Menjamo se ne samo na fizičkom nivou, već i na astralnom i kauzalnom – na duhovnom. Sve što smo stvorili sa našim mislima, to su Elementali: naši misaoni oblici i naša osećanja, koja oblikuju naš jedinstveni način posmatranja na našu realnost ali koja u krajnjoj liniji određuje našu sudbinu.
Znači razvoj - stanje naše porodice, je u našim rukama i niko, ni jedna sila ovog sveta i niti jedan zagovornik potrošačkog društva, seksualne revolucije, nikakva homoseksualna ideologija i nikakav savremeni trend ne mogu promeniti moja shvatanja i moje znanje ako ja to ne želim.
Samo takva osnova života može ozdraviti instituciju moje porodice – naše porodice – naše postojanje. I ako živimo sve pozitivne principe, sasvim je sigurno da će moja - naša porodica biti blagoslovljena.

Potrebno je i da znam, da sve pozitivne promene u mom životu po svojoj prirodi teže ka harmoniji i kada svesno pomažem tom razvoju, tada sve teče jednostavnije, lakše i brže… Moj prvi zadatak trebao bi da bude, da svesno želim da budem gospodar nad sobom – nad svojim mislima i osećanjima, svojim emocijama i nad svojim čulima, nad svojim željama, nad... To znači, ako želim sebi da dokažem, da želim konstruktivno, stvaralački da menjam sebe, svoj svet, tada moram svojevoljno da se oslobodim svih zavisnosti - moram da budem slobodan od svakog tereta zavisnosti.
 --------------------------------------------------------------------------------
Mislioci nas neprestano podsećaju, da uvek treba naše misli da budu pozitivne. Zašto? Zato, što sve čemu poklonimo pažnju, privlačimo u svoj život. Trebamo znati, kada poklonimo nečemu pažnju, tada tu pažnju istovremeno napunimo sa energijom – pozitivnom ili negativnom. Ono što emitujemo svojim mislima, osećanjima, misaonim oblicima (Elementalima) i rečima, mi to uvek privlačimo u svom životu hteli mi to ili ne. Ponekad se zapletemo u nenamerno privlačenje negativnosti. Sve teče približno ovako:
-  Opažamo - posmatramo i sa našim mislima to privlačimo u naš život (pozitivno ili negativno).
-  Dok opažamo mi emitujemo pozitivne ili negativne vibracije.
-  Zakon privlačnosti se odaziva na emitovane vibracije i rezultat je, da dobijamo – privlačimo više toga, nego što smo emitovali – ili pozitivnoga ili  negativnoga.
Znači, fokusirajte se na dobro i pozitivno u svom životu, analizirajte dobre i pozitivne događaje i privlačićete dobro i pozitivno.
Možda sve to nekome izgleda isuviše zapleteno? U osnovi i nije zapleteno. treba shvatiti, da je potrebno da iz svojih misli i svog rečnika izbacimo negativne misli i negativne reči. Na primer, izbegavajte da kažete NE, NIKADA ili NEMOJ. Izbegavajte da kažete: ''nemoj da kasniš!'' Recite: ''Molim te dođi na vreme.'' Na takav način svoju energiju ste obukli u pozitivnu vibraciju i time pridobili pozitivnost.
Jedan primer:
Kada se muškarac bavi mislima: ''treba mi jedna zgodna ženska'', tada će privući onu žensku iz svoje okoline, koja je na istoj talasnoj dužini vibracija razmišljajući: ''treba mi jedan zgodan muškarac''. To što ih je privuklo nije ni u kom slučaju ljubav, već telesna požuda i nikad ne može biti osnova, za trajnu, harmoničnu i nesebičnu zajednicu muškarca i žene. Takva zajednica traje samo dotle, dok se jedan od njih ''zasiti'' te veze, potom počne tražiti novi objekat svoje požude (isečak iz članka "O kosmičkim zakonima" pod ''4. Princip privlačnosti – rezonance'', ceo članak je dostupan na sledećem linku: https://www.istrazivac-istine.com/clanci/o-kosmickim-zakonima).
------------------------------------------------------------------------------

Potrebno je još da naglasim, da homoseksualna gender ideologija nema nikakvih dodirnih tačaka sa tvrdnjom, da je to borba za ravnopravnost žena. Gender ideologija ratuje protiv prirodne različitosti između muškarca i žene te uvodi nasilnu diktaturu za odstranjivanje prirodne, tradicionalne i zdrave porodice.
Ne postoje pravni propisi koji regulišu pravo na decu. Deca nisu roba, ali deca imaju pravo na svoje prirodne roditelje – na oca i na majku. Dati pravo homoseksualcima da mogu da adoptiraju decu je velika opasnost za decu. Potrebno je da se aktivno zauzimamo za dobrobit dece – u ime zdrave porodice – u ime našeg postojanja. To je dužnost svih ljudi ovog sveta.
Ljudi nikako da razumeju i shvate, ''da su prava i obaveze dve stranice jedne medalje''. Isto tako sloboda ne znači razularenost i anarhija već: ''kada svesno hoću ono što trebam i moram, tada sam slobodan''. Uvek kada se poremeti ravnoteža između prava i obaveza, tada nastaje kriza i počinje vladavina bezakonja i haosa.
Isto tako, potrebno je da se podsetimo, da u našem svetu suprotnosti traje večita borba između konstruktivno stvaralačkih snaga i destruktivno rušilačkih snaga – između dobra i zla. To je suština našeg razvoja. Konačno, naš prolazni život ovde na zemlji je naša škola, tako jeste i tako treba da bude.
Znači sve je u našim rukama pa i naša porodica. Kada su upitali Majku Terezu šta bi mi – svaki čovek ovog sveta mogao da uradi za mir u svetu, odgovorila je: ''Idite kući i volite svoju porodicu''.