O kosmičkim zakonima

 

 

Jedan od najstarijih zapisa o kosmičkim zakonima odnosno - principima ili kako se još nazivaju Božji red, interpretiran je inspiracijom od Boga i predpostavlja se, da ga je zapisao mudrac starog Egipta koga su slavili kao boga mudrosti – Thot (egip. Djehuti, Tehuti, Thout ...). Tom mudracu, egipatski Grci su dali ime Hermes Trismegistos – trostruki Hermes, da bi označili da je tri puta veći od Hermesa, jednog od dvanajst grčkih bogova. U svojoj ''Tabula Smaragdina'' zapisao je sve te zakone, koje još uvek imamo zahvaljujući zapisima nazvanim Kybalion, koji je pisan od njegovih učenika, pošto se smaragdnoj tabli izgubio svaki trag. U Kybalion-u posebno su izdvojena sedam zakona, za koja se tvrdi da su temeljni principi koji važe za svakog čoveka ali i za ceo kosmos. Međutim, starorimski filozof Cicero u svom pisanju ''De natura Deorum'' (O prirodi bogova) primećuje, da je u starim vremenima postojalo čak pet bogova pod imenom Hermes. Tek poslednji od njih bio je legendarni Hermes Trismegistos. Može da se predpostavlja, da je Hermes Trismegistos samo ''oživeo'' ''Tabulu Smaragdinu'', i da ona potiče iz mnogo starijih vremena – od nekog prethodnog Hermes-a.
U stvarnosti, Tabula Smaragdina pripisuje se Hermes Trismegistos-u, jer nikada se nije nedvosmisleno znalo ko je pravi autor. Prema jednoj legendi, Sara, žena Abrahamova, našla je smaragdnu tablu u grobu Hermes Trismegistos-a, u jednoj pećini u dolini Hebron. Međutim, to nije nikakav dokaz, da je Hermes Trismegistos autor smaragdne table. Jedna druga legenda govori, da je smaragdnu tablu našao Aleksandar makedonski u Keopsovoj piramidi u Gizi.
Athanasius Kircher, jedan ekscentrični univerzalni genije 17-tog veka tvrdi, da je tekst smaragdne table ustvari izvod iz grčkih dijaloga ''Corpus Hermeticum''. Naime, u jednom od dijaloga između Isis i Hermes-a piše, da je Hermes na jednom kamenu ugravirao sve što je znao. Kamen je potom sakrio, kako bi ga potomci kada ga nađu, mogli da koriste to znanje.

Konačno, sasvim je sporedno da li je nađena, kako, gde i ko je njen autor. Bitna je njena izuzetna sadržina, koja je ipak očuvana. Možemo da kažemo, da naša celokupna filozofija bazira na ovim zakonima i da oni važe za čitav kosmos i na svim nivoima postojanja, ali potrebno je i da znamo: Nad svim zakonima nalazi se nesebična ljubav – svetlost.


7 kosmičkih zakona – zakona Božjeg reda

1. Princip duha

Sve je duh – duh je uzrok, a postanak je posledica. Materija je zgusnuti duh, te je tako izvor života beskonačni stvaralački duh. Znači, postanak je mentalan i duh vlada nad materijom.
Ovaj princip nam govori, da život ne može biti prolazan, on je neprolazni živi duh, zato što je Božji duh takav, da može samo da stvara ono, što je i On sam. Bog je svetlost i bezuslovna ljubav i tako je i sve što je od Boga stvoreno. I sve što je Božji duh stvorio je isto tako živi duh, koji je takav kakav je i sam Bog. Tako stvaralački deluje kao i Božji duh, znači živo duhovno stvaranje, koje je potom opet neprolazno.
Sve duhovno i sve duhovno stvoreno podleže neprestanim promenama zahvaljujući duhovnom rastu. Mirovanje ne postoji, već je sve u neprestanom kretanju.
Visokovibrirajuće menja i uzdiže niskovibrirajuće. Znači duh i misao menjaju materiju. To opet znači, da su svetlost i ljubav najviše i najsnažnije sile stvaranja – da je sa njima moguće sve menjati.
Svest određuje kakvo će biti biće. Misli su čista stvaralačka moć i one stvaraju i menjaju. Ideje se stvaraju vizuelizacijom i pritom odlučujuće jeste intenzitet ''unutrašnjih'' želja i ''unutrašnjih'' viđenja. I kao što je Božja reč stvaralačka, tako je i naša reč – delo naših misli.
Zato, svaki čovek može u svakom trenutku iz neznanja da uđe u znanje života i da svesno preuzme nasleđe čovekove savršenosti i stvaralaštva. Tako čovek menja svoj svet i stvara novi svet. I zato čovek treba da pazi na svoje misli, jer one mogu da stvaraju ali i da razaraju! Budi u svakom trenutku svesan svoje odgovornosti. Neprestano i uvek pazi koje misli i koje reći izlaze iz tebe? Šta stvaraš? Da li su to svetovi ljubavi – bića ljubavi?

Svakodnevnim – običnim jezikom rečeno, celokupan kosmos je čisti duh odnosno, naš univerzum i svi ostali univerzumi sastavljeni su iz čiste energije. Duh je polazna tačka svih potonjih oblika, kako suptilne – fine materije, tako isto i fizički grube materije.
Stvarnost koju sačinjava naš fizički univerzum jeste čisti duh i on je nadležan za stvaranje svih struktura u našoj vidljivoj realnosti. Jedna beskonačna mreža energetskih vibracija zguščava duh u nebrojeno različite pojavne oblike: u cveće, u vodu, u brda, pa i u naša ljudska tela. Sve što jeste, sadržano je iz čiste osnovne supstance – čiste energije. To znači, da je osnova svih stvari i bića jedna te ista, i da je sve međusobno povezano.
Duh je jedno polje večite, neprestano promenljive i nikad iscrpljene energije. Polarnost od biti i ne biti postoji samo u našem fizičko-materijalnom svetu i stvorena je iz duha. Samo fizički vidljivi svet je podložan cikličnom procesu promena, jer njegov razvoj postiže se samo unutar prostora, vremena i materije.
Mi ljudi otelovljujemo vezu između energetskog impulsa i materijalne manifestacije duha - između njegovog duhovnog i fizičkog aspekta. Imamo i direktan i svestan pristup univerzalnoj energiji. Pošto se svi fenomeni nalaze u međusobnom odnosu, možemo energijom naših misli da na njih utičemo i da sa njima upravljamo. Energije reaguju na naša očekivanja, osećanja i na naše misli. Ono što mi mislimo ili osećamo, pojavljuju se u svetu kao duhovni impulsi i konsekventno se konkretizuju na vidljivoj ravni kao situacije koje doživljavamo. Tako da sa punim pravom možemo da kažemo, da duh vlada nad materijom. Ako razumemo princip duha, onda razumemo i da smo svi mi ljudi sa svojim jezgrom duhovna bića, koja trenutno doživljavaju iskustva na ravni fizičke realnosti.
Naša svest i naše misli stvaraju nam jedan doživljajni svet. Uvek možemo da primenimo svoju duhovnu esencu, za svesno stvaranje svoje realnosti i to baš onakve realnosti kakvu želimo. Ako intenzivno upotrebimo svoju duhovnu maštu i ako duboko verujemo u svoj ''unutrašnji'' cilj, onda će se potrebne informacije, ponude, ljudi i sve što nam je potrebno u životu, pristizati po određenom redosledu i u odgovarajućem trenutku.
Naš život kao individue u ovom trenutku je tačna slika naše duhovne svesti. Isto tako je i stanje našeg društva, naše kulture, privrede i politike - slika težnje naše kolektivne energije.

Max Planck (1858-1947), fizičar, nobelovac i otac kvantne fizike, u okviru jednog predavanja o prirodnim naukama između ostalog rekao je:
“Poštovana gospodo, kao fizičar koji je čitav svoj život posvetio trezvenoj nauci u istraživanju materije, siguran sam, da sam oslobodjen svake sumnje, da me ljudi smatraju za zanesenjaka – šarlatana.
I tako eto, prema mom istraživanju atoma, kažem vam sledeće: Materija kao takva ne postoji.
Sva materija nastaje i postoji samo kroz snagu, koja dovodi “čestice” atoma u treperenje te ih tako drži na okupu poput nekog sićušnog sunčevog sistema. Kako u čitavom kosmosu – vaseljeni, ne postoji niti inteligentna snaga još manje večita snaga a čoveku još nije uspelo da pronađe mnogoželjeni perpetum mobile, tako da iza te snage moramo da predpostavimo jedan svestan inteligentan duh. Taj duh je prauzrok sveukupne materije. Vidljiva i prolazna materija nije realna, nije istinita i nije stvarna – jer materija bez duha uopšte ne može da postoji – već istinit je samo duh koji je nevidljiv i besmrtan. No pošto i duh kao takav takodje ne može da postoji jer svaki duh pripada nekom biću, moramo neizbežno da predpostavimo jedno duhovno biće. Kako i duhovna bića ne mogu da postoje sami iz sebe, već moraju biti stvorena, ne stidim se, da tog tajanstvenog Stvoritelja nazovem isto tako kako su ga sve kulture naroda ove naše planete zemlje već hiljadama godina nazivale: Bog!
Eto na takav način ja, fizičar, koji se čitavog života bavio materijom, stižem iz carstva materije u carstvo duha. I time je naš zadatak (fizičara) doveden do kraja, a naša dalja istraživanja moramo da predamo u ruke filozofa.”(Izvor: Arhiv Max Planck instituta, Abt.Va, Rep. 11 Planck, Nr. 1797).

 

2. Princip uzroka i posledice = Karma

Svaki uzrok ima svoju posledicu i svaka posledica ima svoj uzrok. Svaka akcija stvara određenu energiju koja se sa istim intenzitetom vraća ka polaznoj tačci – svom stvaraocu.

Ovaj princip nam govori, da sve što mislimo, govorimo i radimo, ne može da se izgubi i da svaka posledica odgovara svom uzroku po kvalitetu i kvantitetu. Uvek mora isto, da stvori isto. Akcija je jednaka reakciji. Pritom može uzrok da se nalazi na mnogo ravni. Sve se dašava saglasno zakonomernostima. Svaki čovek je stvoritelj, nosioc i osvajač svoje sudbine.

Svaka misao, svako osećanje i svako delo je jedan uzrok, koji ima svoju posledicu. Znači, može da se kaže, da ne postoje nikakvi grehovi, nikakvih krivica, slučajnosti i sreće, već samo uzrok i posledice, koje mogu da se nalaze međusobno udaljene i mnogo stotinak godina pa i nekoliko inkarnacija.
''Sreća'' i ''slučaj'' su samo oznake za još ne prepoznan zakon. Ništa se ne dešava ''slučajno''!

Princip uzroka i posledice, to je zakon ''oko za oko i zub za zub'' – kome šta učiniš, to ćeš morati i sam da ispaštaš; šta učiniš nekome detetu, to će morati i tvoje dete da ispašta. Znači uvek sam sebe pogađaš! Sam sebe udaraš, sam sebe varaš, sam sebe lažeš! Ovaj princip može da se prekine samo nesebičnom ljubavlju koja je istovremeno princip milosti.
Ako osećaš mržnju prema nekome, ta mržnja se odmah najmanje istim intenzitetom vraća tebi. Ako hoćeš nekome da naneseš štetu (već i sama namera je dovoljna), štetiš sebi najmanje na isti način! Kada strahuješ za dobrobit svoje dece, tada svo zlo čega se ti plašiš, privlačiš ka njima. Napusti sve brige, strahove, bes, mržnju… i otvori se potpunom i obaveznom poverenju i ljubavi. Uostalom, kada na nekoga položiš svoje ruke – dlanove, tada to činiš iz ljubavi i usmeravaš svetlost kroz svoje dlanove ka njemu. Međutim, istovremeno na istom mestu tvog tela struji svetlost i ljubav ka tebi! Znači, jedino ti si odgovoran za tebe i tvoj doživljaj.
U našem životu ništa se ne dešava bez razloga. Ništa nije podložno slučaju, zato što je ''slučaj'' proizvod našeg neznanja; neznamo, zato što još nismo spoznali uzrok a ni posledicu tog ''slučaja''. Slučaj jednostavno ne postoji, jer sve nastaje iz svesti – iz svesne akcije.
Uvek se prvo osmisli neka akcija na nematerijalnoj ravni i potom se taj scenario fizički sprovede. Nikada se ne ide u šetnju slučajno, zato što u svetu egzistencije sve ima svog razloga – odgovarajući uzrok.

Jednom davno bejaše jedan stari Čiroki Indijanac koji je svom unuku ispričao poučnu priču:
''Unutar svakog čoveka vodi se stalna i nemilosrdna bitka, poput borbe između dva vuka… 
- Jedan vuk predstavlja zlo – bes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, mržnju, oholost, laž, lažni ponos... 
- Drugi vuk predstavlja dobro – radost, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosećajnost, veru''...
Mali Indijanac se nakratko zamisli te ga zapita:
''Koji vuk na kraju pobeđuje?''
Stari Čiroki mu na to odgovori: ''Pobeđuje onaj kojeg hraniš!'' (indijanska pripovetka)


…već sam svoje učenike (apostole) upozoravao, da nikoga ne sude, osuđuju i proklinju, da se ne bi to isto njima desilo s' Moje strane (po kosmičkom zakonu – Božjem zakonu). Ko je dakle njima (farizejima) dao pravo da su stavili van zakona, osuđivali i najgore proklinjali one, koje je gonio Moj duh, da traže čistu istinu? Time su (farizeji) sami sebe gurnuli u jamu, koju su iskopali za milione nedužnih ljudi…(Hristos u Jakob Lorber, jl.GEJ10.26.13).


3. Princip sličnosti – analogije

Kako gore – tako dole, kako dole - tako gore. Kako iznutra – tako spolja, kako spolja – tako iznutra. Kako u velikom – tako u malom.

Ovaj princip nam govori, da za sve što na ovom svetu postoji, postoji odgovarajuća sličnost na svakoj ravni postojanja. Znači, veliko možeš da prepoznaš u malom, a malo u velikom. Onakav kakav si unutar sebe, tako doživljavaš svoj spoljašnji svet. I obratno, spoljašnji svet je ogledalo tvog unutrašnjeg sveta. Kada se promeniš, tada se menja sve oko tebe.
Naš egzistirajući univerzum sadržan je iz tri ravni: kauzalni, astralni i fizičko-materijalni. Merilo za ove ravni je frekvenca – učestalost, koja je različita za svaku ravan. Svaka od ovih tri ravni podeljena je na sedam nivoa, a svaki od ovih nivoa sadrži u sebi opet sedam podnivoa. Na najnižem nivou energija se pojavljuje u najnižoj frekvenci – u obliku kompaktne – čvrste materije. Na najvišem nivou energija se pojavljuje u obliku najfinije materije.
Svaka stvar kada se pojavi na nekoj od pomenutih tri ravni, pojavljuje se u nekom drugom obliku i pulsira drugom frekvencom. Između pojavnih oblika stvari na različitih ravni postojanja, vlada sličnost, harmonija i analogija. To znači, da mi možemo da razumemo i one stvari, koje se odvijaju ''s one strane'' naše sposobnosti poimanja – shvatanja smisla i to zato, što polazeći od poznatog, razmišljanjem o nepoznatom možemo da povlačimo neke zaključke. Na taj način mogli su starodavni mislioci polazeći od poznatih fenomena, da donose neke zaključke o nepoznatim fenomenima, i to bez tehničkih pomagala koja su današnjim istraživačima na raspoloženju. Znali su na primer, da polarno energetsko polje čoveka i zemlje jasno pokazuju sličnost. Znali su da refleksne zone na stopalama i ušima, irisdijagnoza i teorija morfoloških polja, baziraju na principu sličnosti.

Kada pravilno primenimo princip sličnosti, postajemo majstori nad razumevanjem samospoznaje. Između naše ''spoljašnje'' i ''unutrašnje'' ravni našeg života postoje takođe sličnosti. To znači, da doživljavamo naš spoljašnji - fizički svet onako, kako se osećamo u svojoj ''unutrašnjosti'' – u duhu. Sva naša ''unutrašnja'' stanja: naša osećanja, emocije, strahovi, sumnje, žalosti, radosti itd. ogledavaju se u situacijama i vidljivim dešavanjima našeg spoljašnjeg – fizičkog sveta. I obratno, naš spoljašnji svet je ogledalo koje nam pokazuje, u kom unutrašnjem stanju se nalazimo, koje prednosti imamo, gde smo sebe blokirali… Isto tako, kada se mi promenimo, tada se sve oko nas isto tako promeni, jer ljudi i situacije njihovog života oslikavaju njihov promenjeni stav.

Jedoga dana jedan pas posetio je ''hram sa 1000 ogledala''. Popeo se uz stepenice, stao pred hiljadu ogledala i ugledao hiljadu pasa sa iskeženim zubima, u strahu i podvijena repa napustio je hram. Zaključio je, da je svet pun zlih pasa.
Kratko vreme posle njega u hram je ušao jedan drugi pas i u hiljadu ogledala ugledao je hiljadu radosnih pasa koji su radosno mahali svojim repom. Naravno da je i on njima odgovorio mahanjem repa. Napuštajući hram zaključio je da je svet pun radosnih pasa (indijska pripovetka).

 

4. Princip privlačnosti - rezonance

Isto privlači isto i kroz to isto, se pojačava. Različito se odbija jedan od drugoga.

Ovaj kosmički zakon nam govori, da svako može da privuče samo ono, što treperi istim vibracijama kojima on trenutno vibrira. Vladajuće misli, osećanja i naklonosti čovekove, određuju njegovo ''duhovnu atmosferu'' i tako stvaraju auru uspeha ili neuspeha.
Kada god mislimo – razmišljamo, automatski se aktivira zakon privlačnosti (rezonance). Taj princip je neprestano u akciji, za njega ne postoje pauze i nema zaustavljanja. Pri tome uopšte nije važno da li je reč o dobrim mislima ili lošim, sadašnjosti ili budućnosti… on jednostavno reaguje na sve naše misli.
Princip privlačnosti nam jednostavno govori, ako ti se nešto desilo, znaj da si ga ti lično privukao. Ovaj princip ne razlikuje da li su naše misli pozitivne ili negativne – ono o čemu najviše misliš i razmišljaš, to češ i da privučeš. Naš univerzum je neutralan – on ne ocenjuje – čovek ocenjuje. I kako čovek ocenjuje, tako će mu i biti.

Isto tako, tvoje lično ponašanje određuje kakvo će biti tvoje lično stanje - tvoja sveukupna životnua situacija. Uvek pozitivnost privlači pozitivnost, svetlost privlači svetlost, ljubav privlači ljubav… Isto tako i negativnost privlači negativnost, tama privlači tamu, mržnja privlači mržnju, strah privlači strah, agresija privlači agresiju, zavist privlači zavist i ako se ne zaustavimo sa tim negativnostima i vratimo pozitivnostima, spirala koja nas vodi na dole, neće moći da se zaustavi… prelazi u depresiju, očajanje, nesreću pa i smrt.
Mi uvek prihvatamo samo ona područja našeg opažanja, za koja imamo odgovarajuću privlačnost. Žena, koja je upravo saznala da je u drugom stanju, odjednom primećuje druge žene koje su u drugom stanju, kao i mlade majke sa decom, koje do tada uopšte nije primećivala.
Sve što se nalazi van naše sposobnosti shvatanja rezonance, mi ne prihvatamo kao istinito. No i pored toga rezonanca - privlačnost postoji i prisutna je. Stvar je naše slobodne volje, za koje vibracije ćemo se otvoriti, koje energije ćemo pojačati u našem životu a kojih ćemo se osloboditi. Mogli bi da aktiviramo područja, koja su u nama bila latentno prisutna, ali koja nismo umeli da ispunimo životom, zato što u odnosu na ta područja, nismo prema njima imali dovoljno rezonance – privlačnosti.
Po zakonu rezonance, mi privlačimo ljude sa sličnim stavovima, te se tako razvijaju neke situacije i životne prilike, koje odgovaraju (ponekad podsvesno) našim obrascima razmišljanja. Mi privlačimo kao neki veliki magnet sve što se na ovom svetu sa nama uklapa.
Često nam nije (svesno) jasno, koje misaone i emocionalne mustre, u odnosu na određene teme našeg života, nosimo u sebi. Na primer: Kada nas nešto ljuti ili povredi, često nije razlog da je to bilo nečije ponašanje, već nosimo u sebi neku staru nezaboravljenu povredu, koja prelazi u rezonancu i onda boli. Ljutnja na nekoga je samo jedna površna reakcija. Kada uzrokovanu povredu izlečimo, tada više ne postoji rezonanca i u sledećoj sličnoj situaciji neće nastati ljutnja.

Kada posmatrate svoje životne prilike - da li imate utisak da vi privlačite to što vama odgovara?
Ako se češće osećate nesigurni, potcenjeni ili loše tretirani – šta bi mogli u sebi da promenite, da bi ubuduće u vašem spoljnom svetu privlačili bolje situacije?
Kako bi mogli da u svojoj svesti ugradite ''unutrašnju'' spremnost, da u svom životu privlačite sretan i harmoničan život?

Mislioci nas neprestano podsećaju, da naše misli uvek treba da budu pozitivne. Zašto? Zato što sve čemu poklonimo pažnju, privlačimo u svoj život. Trebamo znati da kada poklonimo nečemu pažnju, tada tu pažnju istovremeno napunimo sa energijom – pozitivnom ili negativnom. Ono što emitujemo svojim mislima, osećanjima, misaonim oblicima (elementalima) i rečima, mi to uvek privlačimo u svom životu hteli mi to ili ne. Ponekad se zapletemo u nenamerno privlačenje negativnosti. Sve teče približno ovako:
- Opažamo šta imamo i šta privlačimo u našem životu (pozitivno ili negativno).
- Dok opažamo mi emitujemo pozitivne ili negativne vibracije.
- Zakon privlačnosti se odaziva na emitovane vibracije i,
- rezultat je, da dobijamo – privlačimo više toga, nego što smo ga emitovali – ili pozitivnoga ili negativnoga.
Znači, fokusirajte se na dobro i pozitivno u svom životu, analizirajte dobre i pozitivne događaje i privlačićete dobro i pozitivno.
Možda sve to nekome izgleda isuviše zapleteno? U osnovi i nije zapleteno. Potrebno je da shvatimo, da je potrebno da iz svojih misli i svog rečnika izbacimo negativne misli i negativne reči. Na primer, nemojte nikada da kažete NE, NIKADA ili NEMOJ. Nemojte da kažete: ''nemoj da kasniš!'' Recite: ''Molim te dođi na vreme.'' Na takav način svoju energiju ste obukli u pozitivnu vibraciju i time pridobili pozitivnost (iz ''Život je škola'').


Kada se muškarac bavi mislima: ''treba mi jedna zgodna ženska'', tada će privući onu žensku iz svog kruga poznanstva, koja je na istoj talasnoj dužini vibracija razmišljajući: ''treba mi jedan zgodan muškarac''. To što ih je privuklo nije ni u kom slučaju ljubav, već telesna požuda i nikad ne može biti osnova, za trajnu, harmoničnu i nesebičnu zajednicu muškarca i žene. Takva zajednica traje samo dotle, dok se jedan od njih ''zasiti'' te veze, potom počne tražiti novi objekat svoje požude (iz ''Život je škola'').

 

5. Princip harmonije – ravnoteže

Tok sveukupnog života naziva se HARMONIJA. Sve teži harmoniji – izjednačenju. Jače usmerava slabije i izjednačuje ga sebi.

Ovaj kosmički zakon nam govori, da se život sastoji iz međusobne harmonije davanja i uzimanja elemenata i snaga koje deluju u stvorenome – u postojanju. Gomilanjem – samo uzimanjem i zadržavanjem (fiksiranjem) nastaje nagomilavanje – gužva, koja može da dovede do bolesti pa i smrti, i to sve kao posledica neke greške. U kosmosu se sve nalazi u neprestanoj razmeni i uravnoteženosti. Kada se mnogo daje, mnogo će se i primati. Kada se mnogo uzima, mora se u istoj meri i vraćati – davati.
Svi kosmički zakoni pa i ovaj, deluju nezavisno od toga da li smo za njih čuli i da li u njih verujemo ili ne.
Život uvek podržava ono što promoviše – ono što podržava život, ono što blokira i slabi život mora da ode, zato što smeta životu. Život je međusobna razmena i večito nezaustavno kretanje.
Različite posledice uvek se izjednače, tako da se što je moguće brže uspostavi harmonija i ravnoteža. Život je neprestano davanje i uzimanje. Univerzum živi kroz dinamičko uravnoteženje u lakoći, harmoniji i ljubavi. Davati i uzimati su različiti aspekti kosmičkog energetskog strujanja.
Kada dajemo ono što mi tražimo, tada otvaramo u naš život dotok. Kada dajemo harmoniju, radost i ljubav, time unosimo u naš život sreću, uspeh i puninu.
Od punine života dobićemo samo toliko, koliko smo se otvorili prema punini. Čovek se otvara prema punini onda, kada svesne i podsvesne misli o manjku, nedostatku i ograničenosti u sebi razloži, razgradi i odstrani; kada stare ograničenosti napusti i kada se usudi i odluči za novo, za neograničeno. Ko puninu svog života ne živi, njemu ona ostaje neodkrivena.
Prihvati puninu svog života. Nemoj da se bogatiš na račun drugih. Sve što dobiješ moraš da platiš, pa čak i ono što ti je poklonjeno. Daj – darivaj da bi dobio. Nad ovim zakonom, baš kao i nad svim ostalim zakonima, nalazi se ljubav – milost Božja!
Tok svih energija našeg života usmeren je na harmoniju. Sve stremi harmoniji, prema uravnoteženju. Ovaj zakon uravnotežuje delovanje svih snaga i vodi računa, da univerzalna harmonija ostane uvek održana, ili da se što brže opet uspostavi. Iz principa harmonije mogu se izvesti svi ostali kosmički zakoni, jer svi se nalaze u njemu.
Večina ljudi doživljava ekstremna stanja kao veoma opterećujuća i tada pokušavaju da ih odstrane ili barem ublaže. Probleme pokušavamo po mogućstvu odmah da rešimo; stanje unutrašnje rastrganosti pokušavamo odmah da uravnotežujemo i to tako, da tražimo savet i utehu kod saosećajnih ljudi; stres na poslu bolje savlađujemo kada vodimo uravnotežen lični život.
Isto tako, i čitav univerzum vibrira – treperi dinamičkom razmenom energija sa ciljem, da se uravnoteži. Ništa nije statično, sve se kreće i razmenjuje – teži harmoniji. Posle života sledi smrt. Ko daje, sme i da primi. Teškim vremenima slede bolji dani. Ni jedno stanje nije trajno, i ništa nije samo dobro ili samo loše. Na prvi pogled možda postoje neke nepravilnosti i protivrečja. No kada dobro razmislimo, vidimo da se suprotnosti naše životne stvarnosti neprestano menjaju i da kruže oko jedna tačke, u kojoj se sve suprotnosti izjednačuju.
Svaka nova faza života zahteva od nas spremnost, da pređemo jedan prag potpuno novih energija, vrednosti, pretstava i ciljeva, da ih integiramo i na svakom stupnju da ih opet sa nama dovedemo u harmoniju i sklad. Egzistirajuća životna energija čitavog kosmosa pritom vibrira u tom kretanju i podržava nas.
U današnjem vremenu posebno smo izazvani, da fundamentalno različite elemente povezujemo i u naš život harmoniziramo. Pokušavamo da spoljašnje društvene uslove i naše lične međusobne potrebe dovedemo u sklad – da ih usaglasimo – uravnotežimo. Moramo da ostvarimo zdrave odnose između različitih kultura i verskih grupacija, kako bi se stvorila situacija mira i razumevanja. Potrebno je da ujedinimo naučne i intelektualne snage sa osećanjima, intuicijom iempatijom, da bi sve to moglo kao ljudski potencijal, da procveta. Pri svemu tome zakon harmonije – ravnoteže podržava ravnotežu ekstrema i usmerava ih na viši stupanj razvoja.

Gospodin S., dobrostojeći mali privrednik, doživeo je pre izvesnog vremena provalu u svojoj kući. U toku noći mu je obijena radionica i pokradeno mnogo skupih alata, ručnih el. mašina kao i delova i priključnih naprava za traktor. Opljačkani S. bio je vrlo pogođen međutim, uopšte mu nije palo na pamet, da je možda ovim činom ispunjen kosmički zakon ravnoteže?
Ako je gospodin S. svojim radnicima davao minimalnu platu; ako im je zakidao gde god je mogao; ako im nikada nije ništa davao – poklanjao; ako je bio notorni škrtac i sebičnjak, onda je sasvim normalno, da se kosmički zakon ravnoteže počeo prisilno ispunjavati.
Kada bi gospodinu S. došlo k'svesti da to što mu se desilo poveže sa kosmičkim zakonom, otvorio bi se u smeru pozitivnog razvoja svoje ličnosti i stavio bi sebe u rezonancu sa dešavanjem u svom svetu. To bi mu omogućilo da kroz nametnutu lekciju, nju u potpunosti prihvati i tako bogatiji sa jednim iskustvom, izgradi ravnotežu u svom životu (iz ''Život je škola'').


6. Princip ritma – vibracije

Sve teče prema unutra i sve teče prema napolju. Sve ima svoju celinu. Sve raste i sve se smanjuje. Sve je vibracija – treperenje.

Ovaj zakon nam govori, da ništa ne miruje – sve se kreće, vibrira i kruži. Zamah klatna pokazuje se u svemu. Mera zamaha klatna udesno odgovara meri zamaha ulevo. Ritam je izjednačavanje – uravnoteženje.
Premosti krutost i živi fleksibilno. Sve što je kruto je lomljivo. Sve se kreće – sve vibrira na svom nivou učestalosti. Vibracije mogu da stvaraju ali i da razaraju. Vibracije utiču na naše raspoloženje i na našu životnu snagu. Sve, zaista baš sve je u večitom i nezaustavnom pokretu – vibraciji; počev od kosmosa pa sve do najgrubljeg oblika materije – minerala – kamena. Da bi bili telesno i duhovno zdravi, u nama moraju neprestano da teku vibracije eteričke energije.
Razlika između različitih stanja oblika u kojima se nalazi neka materija, zavisi od frekvence – učestalosti njene vibracije. Tako na primer voda, u zavisnosti od njene vibracije, pojavljuje se kao led, voda, vidljiva para ili nevidljiva vlaga u vazduhu.
Različite vibracije organizuje jedna nadređena sila tako, da mogu zajednički harmonično delovati. Te vibracije imaju određen ritam i podležu ciklusima. Ritam je u svemu, u zamahu klatna, u promeni dana i noći, u životu i smrti, u porastu i opadanju nacija, u nastanku i prolaznosti zvezda. Uvek postoji kretanje od akcije, od gore i dole, od porasta i padova…
Princip neprestanih promena u čovekovom materijalnom, duševnom i duhovnom stanju odvija se kako u vidljivom postojanju, tako i u nevidljivom. Svaki čovek ima svoju ličnu i promenljivu frekvencu vibracije. Uvek kada učinimo kod sebe neku promenu, na našem telu, u našim emocijama, u našem razmišljanju ili u našoj duševnoj svesti, kod nas se promeni i naša vibracija. To osećamo kod sebe ali i kod drugih ljudi, jer tada oni izsijavaju drugačije zračenje od prethodnog.

Nauka nas uči, da su svetlost, toplota, magnetizam i elektricitet samo jedan oblik vibrirajućeg kretanja, u izvesnom smislu zavisna od etera, najverovatnije izlazeći od etera. Nauka do sada još nije uspela da objasni prirodu fenomena koji su poznati pod imenom kohezija, hemijski afinitet i gravitacija. Kohezija je princip molekularnog privlačenja; hemijcki afinitet je princip atomskog privlačenja; gravitacija (najveća tajna od ovih tri) je princip privlačenja kojom je svaki deo i svaka materijalna masa povezana sa svakim drugim delom i svakom drugom masom. Ova tri oblika energije nauka još uvek ne razume. Stručnjaci su naklonjeni tvrdnji, da su i oni manifestacija jednog oblika vibrirajuće energije. Ovu činjenicu hermetičari su spoznali još od davnina (hermetička filozofija).


7. Princip polarnosti i seksualnosti

Sve ima svoju suprotnu polarnost i sve poseduje jedan par od suprotnosti.
Celine postoje iz suprotnih parova sa pozitivnim ili negativnim predznakom. Primer za to su: dan i noć, svetlost i tama, muško i žensko, crno i belo, glasno i tiho, lepo i ružno itd., itd…

Ovaj princip nam govori, da sve što postoji ima svoje lice ali i svoje naličje. Gde ima dobroga, tamo ima i lošega; gde ima svetlosti uvek ima i tame (sve je u nama)... Govori nam, da se sve u ovom svetu pojavljuje u dva aspekta – u dva pola. Sve je jedan par od suprotnosti međutim, mi najčešće opažamo samo stepen različitosti između dva ekstrema.
U ovom trodimenzionom svetu potrebno je da se naučimo da prepoznamo jedinstvo svega i to treba da naučimo kroz bezuslovnu ljubav. Ako zaista to želimo, onda tu bezuslovnu ljubav moramo da živimo iz dana u dan. To treba da bude naš životni cilj dok smo ovde na ovoj zemlji. Kada živimo u bezuslovnoj ljubavi, tada živimo u svetu bez polarnosti!
Nemoj nikada da sudiš i bilo kako da vrednuješ; nemoj da osuđuješ i spoznaj suprotno mišljenje, jer svi su u pravu. Sve ima svoje pravo i sve je dobro.
Suprotnosti jedne stvari u svojoj suštini su identične samo imaju suprotan predznak; imaju različiti treptaj frekvencije. Broj i grb na jednom novčiću je različit, ali oba pripadaju novčiću – jednoj celini. Ta dva aspekta dodiruju se u sredini i zato kažemo, da su po prirodi identični – svaka strana novčića je samo jedna polovina novčića.
Prevedeno na duhovnoj ravni to znači, da su sve istine našeg polarnog sveta samo poluistine. Svaki put kada posmatramo ekstreme jednog mišljenja, uvek je jedan pol pogrešan a drugi ispravan. Te ''poluistine'' mogu biti opasne ako ih posmatramo odvojeno. To su na primer religiozni konflikti prozvani od strane ekstremista. Po zakonu polarnosti potrebno je, da međusobne polarne suprotnosti dovedemo u skladnost odnosno, da uvek pogledamo i drugu stranu a ne da je negiramo ili još gore, da se protiv nje borimo, već da ih na jednom višem nivou integriramo.
Ovaj zakon ima značaja i kod vrednovanja – procenjivanja naših bližnjih – naših sagovornika. Često vidimo samo jednu stranicu neke situacije i zato ne razumemo kompletnu situaciju.
Naš izbor je, što živimo u polarnom svetu – tako smo mi izabrali. Na fizičkoj ravni princip polarnosti izražava se kroz aspekt muškarca i žene odnosno, kroz polnost – seksualnost. Međusoban odnos polova je jedan od najvažnijih područja u našem životu. Muškarac i žena su po svojoj polarnosti – po svom polu različiti i zato među njima vlada jedna snažna privlačna sila, jer svaki pol traži sebi suprotnu polarnost da bi bio potpun – ispunjen – da bi bio celina. Telesno sasvim je razumljivo da je svaki od nas ili muško ili žensko. Međutim, unutar nas, uvek svako poseduje u sebi i suprotan pol. To znači, da sve što je muško ima u sebi jedan deo ženskog elementa, i sve što je žensko ima u sebi jedan deo muškog elementa.

Potrebno je da znamo, i da shvatimo – da sve je u nama: i sreća i nesreća, i bolest i zdravlje, i mir i rat, i ljubav i mržnja, i razumevanje i nerazumevanje, i osećanje biti prihvaćen ali i biti odbačen… i principi majke Tereze i principi Hitlera … sve ama baš sve – i Sotona, pa čak i Bog je u nama! ''U onaj čete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama (Jov.14/20)'' – i to je tako, sve jedno da li mi to prihvatamo ili neprihvatamo i sve jedno da li mi u to verujemo ili ne verujemo.
Od svega što je u nama bitno je samo ono, čemu ćemo mi podsvesno ili svesno da se priklonimo; šta ćemo od toga što je u nama prihvatiti i ispoljiti kao svoj odraz – u smislu: ''evo to sam ja''. Jer kada se priklonim nekim principima oni u meni rastu, stasaju, razvijaju se i postepeno postaju deo mene – postaju moj ''Ja''. I tako, na takav način, svojim ukorenjenim navikama ja gradim svoju sudbinu ispoljavajući samo ono, čemu sam se priklonio. Na primer: Sigurno je, da se niko neće opredeliti za bolest ili za nesreću. Međutim mi se odlučujemo za situacije: cigarete, alkohol, kocku, drogu, pogrešnu ishranu, negativne misli, negativne principe, pogrešno društvo, razuzdan život… itd, itd. Te situacije posle izvesnog vremena imaju za posledicu, da dovode naše telo u bolesno stanje i to je jedan od mnogih negativnih korena iz kojih izrastaju naši problemi – pa i naše bolesti (iz ''Sve je u nama'').